| Abstract | Kada je riječ o lipidima, temi se može pristupiti na više načina. Ako se počne od podjele lipida, ona može biti strukturna ili funkcionalna. Po strukturi se oni mogu prilično razlikovati, no imaju zajedničku karakteristiku, a to je hidrofobnost. Što se uloge tiče, ovisno o tome gdje su smješteni u tijelu, poprimaju razne uloge od skladišne, do gradivne i aktivne u obliku hormona ili signalnih molekula. Lipide u većini molekula grade masne kiseline ili su im oni prekursori za sintezu. Masne kiseline, osim što grade lipide sudjeluju i u nizu biološki važnih procesa. Sastavni su dio lipida u adipocitima, koji nastaju unosom viška energije putem hrane. Tu se primjećuje i aktivna uloga masnih kiselina, koje ekspresijom gena mogu kontrolirati rast masnog tkiva u tijelu. S druge strane, masne kiseline iz hrane daju tijelu energiju potrebnu za rad. Mozak, međutim, ne može koristiti masne kiseline kao izvor energije, no to ne znači da one ne sudjeluju u prijenosu signala i da ne utječu na neurološko stanje organizma. U kombinaciji sa kationima metala tvore agregate potrebne u svakodnevnom životu: sapune. Sapune odlikuje amfipatska priroda. Lipidi kao veća skupina spojeva imaju glavnu ulogu u izgradnji membrana. Iako naizgled jednostavne strukture fosfolipidnog dvosloja, struktura i svojstva membrana zahtijevaju kompleksan niz karakteristika potrebnih za pravilno funkcioniranje. Osim što grade membrane, grade lipide koji ulaze u sastav adipocita te time osiguravaju zalihu energije za tijelo. Među važnije lipide ubraja se i kolesterol, koji omogućuje prijenos masnih kiselina iz hrane do ciljnih tkiva, no u slučaju poremećaja rada receptora za kolesterol, može uzrokovati teške bolesti. Također, lipidi primjenu pronalaze i u obliku kofaktora određenih reakcija i prekursori su različitih, uglavnom steroidnih hormona. Još jedna važna sposobnost lipida jest njihova interakcija sa proteinima, gdje do izražaja dolazi kardiolipin. Kardiolipin je, prije svega od velike važnosti za mitohondrije i za pravilno odvijanje respiratornog lanca. Bez kardiolipina mitohondriji ne bi mogli pravilno obavljati svoju ulogu u organizmu, što je uočeno povećanom apoptozom stanica uslijed nedostatka kardiolipina te, posljedično, pojavom teških kardiovaskularnih i neurodegenerativnih bolesti. |
