Abstract | Jedna od najaktualnijih tema današnjice je očuvanje bioraznolikosti ugrožene neodgovornim i nesavjesnim čovjekovim aktivnostima. Bioraznolikost je najugroženija u onim područjima kojima su prirodna svojstva i karakteristike najviše izmijenjene – u urbanim sredinama. Efikasan nadomjestak izgubljenih staništa predstavljaju zelene površine vrtova i parkova. Tu se posebno ističu vodeni vrtovi koji, zbog toga što je u njih uključena i kopnena i vodena komponenta, nude širi spektar staništa divljem biljnom i životinjskom svijetu. Ako je pravilno dizajniran i izveden, vodeni vrt može imitirati prirodna jezera i iz njega se može razviti stabilan i samoodrživ ekosustav. Nužne za život u vodi su podvodne oksidativne biljke koje obogaćuju vodu kisikom. Plutajuće biljke i biljke dubokih voda prekrivaju površinu, sprječavaju prekomjeran razvoj algi i osiguravaju sjenu ribama. Rubne biljke su ključne kao staništa organizmima koji obitavaju u jezeru ili ga samo posjećuju, pružajući im zaklon od potencijalnih predatora. Nakon razvoja biljnog svijeta, životinje će same doći i nastaniti vodeni vrt. Uobičajeni stanovnici vodenih vrtova su ribe, kornjače, žabe, vodenjaci, daždevnjaci i vodeni kukci. Organizmi koji će se rado pojaviti, ali životnim stilom nisu vezani za vodu su ptice, sisavci, kukci oprašivači i predatori, pauci i kolutićavci. Najčešći problem u vodenim vrtovima je prevelika količina hranjivih tvari koja s kopna dospije u jezero i uzrokuje pretjeran razvoj algi i mutnu vodu. Nakon što se jednom u vodenom vrtu uspostavi ravnoteža, nije ga potrebno posebno održavati. On funkcionira kao samostalno prirodno jezero ili bara i poprima svojstva kojima postaje vrijedno autohtono stanište za organizme. |
Abstract (english) | Preservation of biodiversity is one of today's most popular topics since it is effectively in danger from human irresponsible and unethical behavior. It is most endangered in urban areas where its natural order has been most disrupted. Green zones, such as gardens and parks, are a good substitute for lost habitats. Water gardens are especially important, because they include both land and water, thus offering a wider range of habitats for wild plant and animal life. Properly designed, and constructed, a water garden can imitate a natural lake, and can develop into a stable and self-sustaining eco-system. Underwater oxidative plants are necessary for sustaining underwater life. While floating and deep-water plants cover the surface thus preventing the excessive development of algae, and providing shadow to fish. Peripheral plants are important habitats and shelters for organisms living in the lake, or just visiting it. After plants have developed, animals will come to the water garden by themselves. The most common inhabitants of water gardens are fish, turtles, frogs, newts, salamanders, and water insects. We can also often see birds, mammals, pollinating insects, predators, spiders and annelids, although their life does not depend on water. The biggest problem of water gardens is a large quantity of food getting from dry land to the lake and causing excessive development of algae and blurring the water. Once the balance is established, a water garden does not require special maintenance. It functions like any natural lake or pond, becoming a valuable habitat for living organisms. |