| Abstract | Murina (Muraena helena L.) mediteranska je vrsta ribe poznata iz antičkih vremena,
zanimljiva sa biološkog, i komercijalnog stajališta. Zbog bentičkog i višegodišnjeg načina
života, sedentarnog stila života, ograničene stope migracije zajedno s brzinom rasta i
konzumiranjem širokog raspona vrsta na različitim trofičkim pozicijama, ova vrsta mogla bi
biti zanimljiv potencijalni bioindikatorski organizam za proučavanje bentičkog zagađenja
teškim metalima u Jadranu/Mediteranu. Ovim se radom nastoji pokazati kako se glavni
rezidualni metali akumuliraju unutar različitih organa ove vrste. Murine su prikupljene u
nezagađenom području Jadranskog mora, Elafiti-Dubrovnik u ljetnom i zimskom periodu.
Cilj rada je pokazati bioakumulacijski potencijal različitih organa za metale Hg, As, Cd, Pb i
odrediti koji organi bi bili najbolji za bioindikatorski potencijal nakupljanja metala iz
morskog okoliša. U većini organa, osim srca, najveća je bioakumulacija tijekom ljetnog
perioda. Iznimno u zimskom periodu, živa i arsen akumuliraju se najviše samo u mišićnom
tkivu. Od svih istraživanih metala, promatramo li sve prikupljene uzorke riba bez obzira na
sezonu, živa je najzastupljeniji akumulirani metal u svim organima osim srca i kože. Koža
najviše nakuplja olovo. Arsen je drugi po zastupljenosti metal prisutan u većini organa osim
jetre i škrga (u škrgama je olovo jednako zastupljeno po postotnom udjelu). Iako je olovo
treće po zastupljenosti u svim organima (osim škrga), postotni udio koncentracije u odnosu na
druge metale nije zanemariv i relativno je visok. Najveće dosegnute prosječne koncentracije
za živu su oko 0,5 mg/kg u jetri i oko 0,25 mg/kg u kostima, za arsen oko 0,2 mg/kg u
škrgama, za olovo oko 0,175 mg/kg u kostima a za kadmij 0,25 mg/kg u koži. |
| Abstract (english) | Moray eel (Muraena helena L.) is a Mediterranean species of fish known from ancient times,
interesting from a biological and commercial point of view, and due to its benthic and
perennial lifestyle, sedentary lifestyle, limited migration rate along with growth rate and
consumption of a wide range of species in different trophic positions, this species could be an
interesting potential bioindicator for studying benthic heavy metal pollution in the Adriatic /
Mediterranean. This paper shows how the major residual metals accumulate within different
organs of this species. Moray eels were collected in the unpolluted area of the Adriatic Sea,
Elafiti-Dubrovnik in summer and winter period. The aim of the work is to show the
bioaccumulation potential of different organs for metals Hg, As, Cd, Pb and to determine
which would be best for the bioindicative potential for the accumulation of metals from the
marine environment. In most organs, except the heart, the highest bioaccumulation occurs
during the summer. Exceptionally, in winter, mercury and arsenic accumulate most only in
muscle tissue. Of all the metals studied, if we look at all collected samples regardless of
season, mercury is the most represented accumulated metal in all organs except heart and
skin. The skin mostly accumulates lead. Arsenic is the second most abundant metal present in
most organs except liver and gills (in gills lead is equally abundant by percentage). Although
lead is the third largest in all organs (except gills), the percentage concentration relative to
other metals is not negligible and is relatively high. The highest average concentrations
reached for mercury are about 0.5 mg/kg in the liver and about 0.25 mg/kg in the bones, for
arsenic about 0.2 mg/kg in the gills, for lead about 0.175 mg/kg in the bones and for cadmium
0.25 mg/kg in the skin. |
