| Sažetak | Šume mangrova uključuju različito drveće i grmove tolerantne na visoke koncentracije soli. Pojam mangrove se ne na odnosi specifičnu taksonomsku kategoriju, nego uključuje vrste koje su prilagođene životu na vlažnom, slanom staništu, gdje su izložene periodičkom poplavljivanju. Takve šume nalazimo uglavnom između 30 stupnjeva sjeverno i 30 stupnjeva južno od ekvatora u zaštićenim područjima s velikom količinom padalina. Mangrove su najobilnije razvijene na obalama Azije, zatim Afrike i Južne Amerike. Šume mangrova prekrivaju površinu od oko 150 000 km2, od toga 41% otpada na četiri zemlje (Indonezija, Brazil, Nigerija i Australija). Iako u šumama mangrova dolazi velik broj biljnih vrsta, samo se oko 54 vrste, iz 16 porodica, smatraju „pravim“ mangrove vrstama, koje rijetko dolaze izvan staništa mangrova. Takve vrste se uspješno nose s uvjetima koji vladaju u zoni djelovanja plime i oseke. Posjeduju fiziološke adaptacije zbog kojih nadilaze probleme poput anoksije, visokog saliniteta i čestog poplavljivanja. Svaka vrsta ima vlastitu kombinaciju rješenja što rezultira i u zonaciji pojedinih vrsta mangrava na nekim obalama. Šume mangrova su visokoproduktivni, ekološki vrlo značajni sustavi. Mangrove štite obalna područja od razornih vjetrova i uragana, jakih valova i poplavljivanja. Također, pomažu u sprečavanju erozije jer stabiliziraju sediment svojim opsežnim i zamršenim korijenjem, održavaju kakvoću i prozirnost vode. Šume mangrova su jedan od najugroženijh tropskih ekosistema. Više od 35% svjetskih mangrova je uništeno. Ta brojka je još veća, oko 50%, u zemljama kao što su Indija, Filipini i Vijetnam. Od velike je važnosti zaštita staništa mangrova jer je pritisak brzog razvoja u obalnim područjima sve veći. |
| Sažetak (engleski) | Mangrove forests consist of diverse, salt-tolerant tree and other plant species, ranging from small shrubs to tall trees. The term mangrove does not refer to a specific taxonomic group of species, but all are adapted to living in wet soil, saline habitat, and periodic tidal submergence. These forests are found between 30 degrees north and 30 degrees south of the equator, in sheltered, inter-tidal areas that receive a high annual rainfall. The most extensive area of mangroves is found in Asia, followed by Africa and South America. The total mangrove area is around 150 000 km2. Four countries (Indonesia, Brazil, Nigeria, and Australia) account for about 41% percent of all mangroves. Although a wide variety of plant species are found in mangrove forests, only some 54 species belonging to 16 families are recognized as "true mangroves" - species which are rarely found outside mangrove habitats. Plants in mangals are diverse but all are able to exploit their habitat (the intertidal zone) by developing physiological adaptations to overcome the problems of anoxsia, high salinity and frequent tidal inundation. Each species has its own solutions to these problems, this may be the primary reason why, on some shorelines, mangrove tree species show distinct zonation. Mangrove forests are highly productive, ecologically important systems. Mangroves protect shorelines from damaging storm and hurricane winds, waves, and floodding. Mangroves also help prevent erosion by stabilizing sediments with their tangled root systems, and they maintain water quality and clarity. Mangrove forests are one of the world’s most threatened tropical ecosystems. More than 35% of the world’s mangroves are already gone. The figure is as high as 50% in countries such as India, the Philippines, and Vietnam. Due to the increasing pressure from rapidly expanding development along the coasts, it is critical that mangrove habitats are protected from further destruction. |
