Superoksid-dismutaze

završni rad

• Autor: Josipa Mihalinec
• Mentor: Marko Močibob (mentor)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Prirodoslovno-matematički fakultet; (Kemijski odsjek); Zagreb
• Datum i država obrane: 2017-09-22, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: PRIRODNE ZNANOSTI; Kemija

Sažetak

Superoksidni anion, O2
•-, nastaje staničnim disanjem i kao imunološki odgovor na patogene
organizme. Njegove povišene koncentracije uzrokuju oksidativan stres koji narušava
normalnu funkciju stanice. Superoksid-dismutaze su metaloenzimi koji kataliziraju
disproporcioniranje superoksidnog aniona na molekulski kisik i vodikov peroksid. Oni mogu
sadrţavati ţeljezo, mangan, nikal te bakar i cink koji promjenom svog oksidacijskog stanja
daju funkciju enzimu. Kataliza se odvija brzinom difuzije u dva koraka ping-pong
mehanizmom te je neovisna o fiziološki bliskim pH-vrijednostima .
FeSOD je uglavnom prisutna u primitivnim organizmima i posjeduje dimernu proteinsku
strukturu. MnSOD je u prokariota dimer smješten u citosolu stanice, dok je u eukariota
većinom tetramer. U aerobnim stanicama se nalazi u mitohondrijskom matriksu, a u biljnim u
kloroplastima. FeSOD i MnSOD posjeduju sličnu proteinsku strukturu i strukturu aktivnog
mjesta te postoje oblici enzima koji su aktivni neovisno o tome koji je od ta dva metala vezan.
Neke bakterije i cijanobakterije upošljavaju NiSOD. NiSOD se po svojoj strukturi
poprilično razlikuje od ostalih superoksid-dismutaza, no njezina katalitička aktivnost je
jednako efikasna.
U sisavaca se nalazi CuZnSOD u unutarstaničnom (SOD1) i izvanstaničnom (SOD3 ili
EC-SOD) prostoru, a prisutna je i u bakterija. U izvanstaničnom prostoru gljiva moguće je
naći samo CuSOD. SOD1 je dimer, a SOD 3 tetramer. Samo je bakrov ion redoks aktivan.
Poremećaji u strukturi SOD1 povezuju se s razvojem amiotrofične lateralne skleroze, no točan
uzrok i metode liječenja su još nepoznati.
Osim SOD koje kataliziraju reakacije redukcije i oksidacije superoksidnih na iona, postoje
i superoksid-reduktaze koje kataliziraju samo reduktivni proces. One u jednom polipeptidnom
lancu mogu imati jedan ili dva atoma ţeljeza.
Superoksid-dismutaze imaju potencijalnu primjenu u liječenju raznih oboljenja, no
problem predstavlja unos u organizam i ciljano djelovanje, su danas predmet mnogih
istraţivanja .

• Ključne riječi: metaloenzimi
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:217:295836
• Studijski program: Naziv: Kemija; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: preddiplomski; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (baccalaureus/baccalaurea) kemije (univ. bacc. chem.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2017-10-04 10:00:30