| Sažetak | Mars je četvrti planet Sunčevog sustava. Pogodan je za buduću kolonizaciju jer je sličan Zemlji. Oba planeta građena su od sličnih stijena te je na Marsu prisutna voda u obliku leda. On, međutim, ima vrlo rijetku atmosferu s tek 0,13 % kisika, nema magnetosferu pa je zračenje izuzetno jako. Također, gravitacija mu je 0,375 gravitacije Zemlje što može dovesti slabljenja kostiju i mišića. Zbog toga bi se život na Marsu oslanjao na Sustav za kontrolu okoliša i životnu potporu (ECLSS) koji bi upravljao atmosferskim tlakom, razinom kisika, gospodarenjem otpada i opskrbom vode. Bez zaštite od zračenja ne bi se moglo živjeti. Najučinkovitija zaštita, osim vodika, je nanocjevčicama borovog nitrida (BNNT) koje imaju cjevastu nanostrukturu gdje su atomi bora i dušika raspoređeni u šesterokutnoj mreži. Naime, one mogu skladištiti vodik ili biti hidrogenirane čime se povećava zaštita. Staništa bi bila zaštićena ledom ili polietilenom, a dozimetri bi pratili količinu zračenja na površini. Hrana se u svemiru i danas proizvodi. Biljke rastu u sustavu za proizvodnju povrća, tzv. „Veggie“ sustavu koji osigurava osvjetljenje, vodu i hranjive tvari za učinkovit rast biljaka, koristeći okruženje u kabini za kontrolu temperature i relativne vlage te izvor ugljičnog dioksida za fotosintezu. Do sada su u svemiru uzgojene crvena i zelena salata, cinija, kineski kupus, špinat, paprika i rotkvica. Hrana bi se proizvodila i poljoprivrednom tehnikom „akvaponika“ koja kombinira konvencionalnu akvakulturu (uzgoj vodenih životinja) i hidroponiku u simbiotskom okruženju. Kolonizaciji Marsa prethodila bi misija na Mars u kojoj bi se služilo ovim tehnologijama, a trajala bi dvije godine. Osim što bi astronauti uzgajali biljke u „Veggie“ sustavu, nosili bi hranu u obliku relativno niske i masne verzije komprimiranih pločica i mješavina pića u prahu. Ispitivanja osjetljivosti vitamina A, B1, B9, C i E na trogodišnje skladištenje pri 21 °C pokazala su da prate sekvencu B9 > A > B1 > C > E te da prate kinetiku razgradnje prvog reda. |
