Paginacija
-
-
Evolucija kitova (red Cetacea)
-
Dušica Divac Brnić Cilj ovog rada bio je shvatiti i razraditi morfološke i molekularne podatke dobivene iz brojnih fosilnih nalaza kako bi se zaključilo o podrijetlu današnjih vrsti reda Cetacea. Pri tome je također važno ukratko se upoznati s biotičkim i abiotičkim čimbenicima koji su kroz evoluciju ovog reda utjecali na njihovu rasprostranjenost. Morfološki i molekularni podatci podupiru teoriju da su parnoprstaši najbliži srodnici kitovima. Prvi kitovi bili su Archaeocetes, parafiletska skupina...
-
-
Evolucija ključnih peroksisomalnih proteina
-
Hrvoje Mišetić Postoji niz neodgovorenih pitanja o evolucijskom podrijetlu peroksisoma. Prije desetak godina provedena je filogenetska analiza peroksisomalnog proteoma u kojoj je otkriven minimalni ancestralni peroksisomalni proteom. Današnja velika količina genomskih podataka pruža idealne uvjete za analizu podrijetla ancestralnog peroksisomalnog proteoma. Kako bi se riješilo to pitanje, filogenetska stabla su napravljena za svaki protein u proteomu i nadopunjena su predikcijama sub-stanične...
-
-
Evolucija kompleksa gena tkivne podudarnosti: model nastanka i nestanka gena
-
Mila Bašić MHC molekule važna su komponenta imunosti. Njihova uloga jest predočavanje fragmenata antigena limfocitima T. Geni koji kodiraju MHC molekule članovi su multigenske porodice. To znači da imaju zajedničko porijeklo i sličnog su DNA slijeda. MHC regija podijeljena je na tri regije, regiju koja kodira MHC molekule skupine I, regiju koja kodira MHC molekule skupine II, a između se nalazi tzv. MHC regija III. Evolucija gena multigenskih porodica, kao što su porodica rRNA gena, histona,...
-
-
Evolucija koncepta umjetne inteligencije
-
Antonija Pantar U prvom poglavlju opisuje se razdoblje u kojem se razvijaju prvi koncepti umjetne inteligencije i formiraju se osnove modernog računarstva. Znanstvenici organiziraju niz sastanaka na kojima raspravljaju o pitanjima inteligencije, razmišljanja i informacija te konačno formiraju znanost — kibernetiku. Neki od najutjecajnijih ljudi uključenih u ovo poglavlje su Norbert Wiener, Arturo Rosenblueth, John McCarthy, Marvin Minsky, Warren McCulloch i Walter Pitts. Drugo poglavlje opisuje...
-
-
Evolucija leta kukaca
-
Jakob Ćosić Kukci su evolucijski stara, a po broju vrsta najveća skupina životinja s vrlo velikim utjecajem na ekosustave i čovjeka. Jedini su beskralješnjaci koji su razvili sposobnost leta što im je, uz neke druge specifične prilagodbe, omogućilo da postanu najuspješnija skupina životinja. Tvore većinu faune u svim staništima, osim otvorenih mora i polarnih krajeva. U ovom radu je dan kratak pregled evolucijske povijesti najvećih skupina letećih kukaca, uz naglasak na njihov let i...
-
-
Evolucija mehanizama popravka DNA
-
Patrik Pul Kroz proces evolucije pojavili su se razni proteini s funkcijom popravka oštećenja i nepravilnosti u molekuli DNA izazvanih raznim endogenim i egzogenim faktorima. Put popravka krivo sparenih baza, put popravka ekscizijom nukleotida i direktni fotopopravak vrlo su rašireni u živom svijetu te se u ovom seminaru opisuju njihove značajke u kontekstu evolucije poput zastupljenosti u domenama života, očuvanih i divergentnih svojstava na razini strukture proteina te moguće evolucijske...
-
-
Evolucija mejoze iz mitoze
-
Marija Matejčić Podrijetlo mejoze bilo je i ostaje jedno od najintrigantnijih pitanja biologije. Činjenica da bez mejoze ne bi bilo spolnog razmnožavanja, koje je osnovni način stvaranja potomstva i opstanka vrste kroz vrijeme za većinu eukariotskih organizama, održava zanimanje za sve aspekte ovog tipa stanične diobe. Njena sličnost s mitozom, kao i veća složenost, dovode do zaključka da je mejoza evoluirala iz mitoze. Značajne prednosti pred selekcijskim pritiscima, koje nedvojbeno imaju...
-
-
Evolucija mozga i ponašanja
-
Doris Brkić Mozak je središnji organ centralnog živčanog sustava u kojemu signali iz svih dijelova tijela dobivaju smisao i značenje. Iz primljenih informacija, mozak šalje uputu tijelu kako da reagira u određenom okolišu, točnije kako da se ponaša. Evolucija mozga započela je prije više od 650 milijuna godina, tijekom perioda koje je obilovalo svim vrstama informacija te su životinje koje su ih mogle iskoristiti bolje preživljavale od onih koje nisu. Razvoju živčanog sustava pa tako i...
-
-
Evolucija mozga, inteligencije i kulture
-
Ante Ševo Mozak se mijenjao veličinom, brzinom provodljivosti i sposobnosću kortikalnih neurona (Roth i Dicke 2005). Gen microcephalin je regulator veličine mozga, a loss-offunction mutacija u njemu uzrokuje značajno smanjenje volumena mozga, no zadržava ukupnu neuroarhitekturu (Evans i sur. 2006). Transkripcijski faktor FOXP2 igra važnu ulogu u razvoju motoričkih funkcija, brahiofacijalne formacije, hrskavice i veznog tkiva- struktura važnih za razvoj govora i jezika (Konopka i sur. 2009)....
-
-
Evolucija oksidativne fosforilacije
-
Sanja Jasek Oksidativna fosforilacija je biokemijski put odgovoran za proizvodnju većine energije u eukariotskoj stanici koji je strogo ovisan o kisiku. Nastao je u bakterijama i prenesen je u eukariote endosimbiozom, gdje je kasnije proširivan i dorađivan. Međutim, još uvijek nije poznato točno vrijeme nastanka i nadogradnje ovog puta. Bilo je pokušaja određivanja starosti ovog biokemijskog puta, ali uglavnom su imali slabu rezoluciju zbog korištenja malog broja sekvenciranih genoma. U ovom...
-
-
Evolucija organela
-
Lucija Anušić Sve komponente eukariotske stanice koje posjeduju membrane mogu se nazvati organelima, a njihova je evolucija oduvijek zaokupljala pozornost brojnih biologa. Unatoč velikom trudu znanstvenika i mnoštvu objavljene literature, evolucijska stanična biologija i dalje je znanstveno područje puno kontradiktornih teorija. Postoji šarolik spektar takvih teorija koje se bave evolucijom eukariotskih organela, a to čine većinom kroz prizmu suživota različitih prokariota. Konstantno se javljaju...
-
-
Evolucija pera
-
Lucian Domitrović Pero je najbolje definirana karakteristika ptica. Dugo vremena se mislilo da je pero
koevoluiralo s evolucijom ptica, ali nedavna otkrića su dovela ovo mišljenje pod povećalo. Čini se
da je pero zapravo bila karakteristika koju je dijelila većina, ako ne i sve grupe dinosaura. Nova
otkrića perja u pterosaura koja su, čini se, homologna onima u ptica, pomiče evoluciju pera još
dalje u prošlost do zajedničkog pretka grupe Avemetatarsalia. To omogućuje rekonstrukciju
...
Paginacija
